We all have a scars...
29.10.2010. (petak)
Slomljeno srce
Pogledam prema nebu. Sivi oblaci opisivali su me. Ljubav boli. Uvjerila sam se u to toga dana. Danas, kada sam prvi put osjetila kako je to biti povrijeđen. Nisam to tražila. Nisam to željela. Ali svi su govorili: Ne zaletavaj se. Nije on ono što ti misliš da je. Nisam ih slušala. Bila sam slijepa. A kada me ostavio... plakala sam. Sada se pitam: Je li plač vrijedan njega? Nije. On je bio taj koji me ostavio. On je bio taj koji me nije htio. Ne želim plakati zbog toga. I neću. Bit ću jaka. Smiješit ću se. To je ono što mi treba. Svi mi imamo ožiljke iz prošlosti koje ne možemo ispraviti. Prošlost je prošlost. Sadašnjost je sadašnjost. Nema povratka. Ali, želim li povratak? Želim li povratak na sve ono što je bilo prije? U one laži koje mi je prodavao? Bila sam slijepa i nisam vidjela da me varao. "Otvori oči." Ljudi su govorili. Neki u sebi, neki na glas. Ali ja ih nisam slušala. Nisam im vjerovala. Tek sada vidim da sam trebala. Sada kada je prekasno. Možda ne bih bila povrijeđena da sam to prije saznala. Da sam mu sama rekla: "Ne, više ne želim biti s tobom." Nažalost, nisam. I sada patim. Ne želim. Ali patim. Kako izbjeći tu bol? Kako? Postoji li način? Njega više nema. Otišao je. Preselio se iz grada gdje ga nisu osuđivali.
Zašto? Zašto sam uopće bila s njim? Ipak je on bio na fakultetu, a ja još u srednjoj. Kao da nisam znala da će me prevariti. Negdje duboko u sebi, naslućivala sam to. Ipak, ona druga strana nije dopuštala da mislim drukčije. Kao ni što ja to sama nisam htjela vjerovati.
Više se nikome nisam javljala. Nikome se nisam obraćala. Je li on stvarno vrijedan toga? Trebam li prestati? Trebam li okrenuti novu stranicu života i krenuti ispočetka? Da. Trebam. I to je ono što sam odlučila da ću napraviti. Zašto patiti? Nitko nije vrijedan toga. Možda je moje srce slomljeno, ali ti komadići opet će se spojiti. Jednog dana.
*
Jednog dana, radio je bio upaljen. Slučajno, namjerno... Nije važno. Važno je da se moje taman oporavljeno srce opet slomilo. Krivila sam za sve ubojicu, ne njega. Jer nisam mogla. Tek tada sam shvatila da ga još volim. Makar me prevario.
Ali on je umro. Ubijen je. I tu ništa nisam mogla učiniti...
23:53 |
Komentari (0) |
On/Off |
Print |
#
We all have a scars...
29.10.2010. (petak)
Slomljeno srce
Pogledam prema nebu. Sivi oblaci opisivali su me. Ljubav boli. Uvjerila sam se u to toga dana. Danas, kada sam prvi put osjetila kako je to biti povrijeđen. Nisam to tražila. Nisam to željela. Ali svi su govorili: Ne zaletavaj se. Nije on ono što ti misliš da je. Nisam ih slušala. Bila sam slijepa. A kada me ostavio... plakala sam. Sada se pitam: Je li plač vrijedan njega? Nije. On je bio taj koji me ostavio. On je bio taj koji me nije htio. Ne želim plakati zbog toga. I neću. Bit ću jaka. Smiješit ću se. To je ono što mi treba. Svi mi imamo ožiljke iz prošlosti koje ne možemo ispraviti. Prošlost je prošlost. Sadašnjost je sadašnjost. Nema povratka. Ali, želim li povratak? Želim li povratak na sve ono što je bilo prije? U one laži koje mi je prodavao? Bila sam slijepa i nisam vidjela da me varao. "Otvori oči." Ljudi su govorili. Neki u sebi, neki na glas. Ali ja ih nisam slušala. Nisam im vjerovala. Tek sada vidim da sam trebala. Sada kada je prekasno. Možda ne bih bila povrijeđena da sam to prije saznala. Da sam mu sama rekla: "Ne, više ne želim biti s tobom." Nažalost, nisam. I sada patim. Ne želim. Ali patim. Kako izbjeći tu bol? Kako? Postoji li način? Njega više nema. Otišao je. Preselio se iz grada gdje ga nisu osuđivali.
Zašto? Zašto sam uopće bila s njim? Ipak je on bio na fakultetu, a ja još u srednjoj. Kao da nisam znala da će me prevariti. Negdje duboko u sebi, naslućivala sam to. Ipak, ona druga strana nije dopuštala da mislim drukčije. Kao ni što ja to sama nisam htjela vjerovati.
Više se nikome nisam javljala. Nikome se nisam obraćala. Je li on stvarno vrijedan toga? Trebam li prestati? Trebam li okrenuti novu stranicu života i krenuti ispočetka? Da. Trebam. I to je ono što sam odlučila da ću napraviti. Zašto patiti? Nitko nije vrijedan toga. Možda je moje srce slomljeno, ali ti komadići opet će se spojiti. Jednog dana.
*
Jednog dana, radio je bio upaljen. Slučajno, namjerno... Nije važno. Važno je da se moje taman oporavljeno srce opet slomilo. Krivila sam za sve ubojicu, ne njega. Jer nisam mogla. Tek tada sam shvatila da ga još volim. Makar me prevario.
Ali on je umro. Ubijen je. I tu ništa nisam mogla učiniti...
23:53 |
Komentari (0) |
On/Off |
Print |
#
